Život je lijep

Ovaj vikend je bio odličan! Predivna dva dana. To je ono što sam čekala cijelu zimu. I ovo očekujem cijelo proljeće, ljeto, jesen i barem pola zime koja nam tek stiže. Volja i motivacija na vrhuncu, barem što se mene tiče.

Život je lijep, dan 1

U subotu, 7.4.2018. sudjelovala sam na 14. Osječkom Ferivi polumaratonu, trku građana od 5 kilometara koja se odvija istovremeno sa polumaratonom. Iako mi je prethodni tjedan bio sve samo ne obećavajući (ozljeda noge i prehlada zarađena dan prije) istrčala sam svoj osobni rekord u 5 km, a do samog kraja utrke bila sam uvjerena  da ću odustati. Kada sam pogledala na aplikaciju kojom sam snimala trku bila sam i više nego iznenađena. Još jednom sam si dokazala da strahovi koji se nalaze u mojoj glavi mogu biti poraženi.

Što se više bližio početak trke to sam ja bila sigurnija da neću moći otrčati, da ću na pola morati odustati čak mi je nekoliko puta palo na pamet da uopće ni ne krenem. Sada sam sretna i ponosna na sebe što nisam poslušala taj svoj unutarnji glas koji budi sumnju i dokazala da mogu još i bolje i da stvari često nisu onakve kakvima se čine – bolje su!

Sada se vjerojatno pitaš kako ovdje 6km, a ona trčala 5km. Vrlo jednostavno, hehe, zaboraviš ugasit aplikaciju pa još kilometar šetaš po Osijeku. No, to je najmanje važno.

Dragi moji, uživajte u životu, proživite ga, zaista ga proživite, pronađite ono što volite i u čemu uživate, ono što vas ispunjava i s tim se bavite čim stignete. Nije život samo preživjeti dan, život je iskoristiti taj dan najbolje što znate. To je ono što je važno.

Život je lijep, dan 2

A danas, nedjelja, prekrasan sunčani dan. Najljepši ove godine. Voćke su procvale – doslovno – preko noći. Šuma je potpuno zazelenila. Proljetnog cvijeća ima gdje god se okreneš. Ostati u kući? – Nema šanse!

U najboljem društvu koje sam mogla imati, a to je moj sin od 10 godina, otišla sam u mali izlet biciklima. Njemu je ovo bila prva ovako duža vožnja. I iako sam ga povremeno morala malo nagovarati da ne idemo kući izdržao je cijeli ovaj put i one najgore uzbrdice i na kraju mi je rekao da mu je ovo bio jako lijep dan i da je zahvalan što sam ga nagovorila da nastavi. Kada vidim kakve stvari on cijeni znam da sam bila dobar primjer i to mi daje samo vjetar u leđa da i dalje nastavim. Zbog sebe i zbog njega! O ovome više neću puno pisati jer smatram da su riječi sasvim suvišne. A slike koje slijede govore sve.

Zamisli, sve ovo je od moje kuće udaljeno 5km! Što više poželjeti?!

Život je lijep. Zar ne?